Političko nasilje je bitno obilježje povijesti Hrvatske od 1941. do 1995. Ratovi, Drugi svjetski, a potom i Domovinski rat razdoblja su u kojima je političko nasilje „normalna“ pojava, uobičajeni pratilac izvanrednih stanja. Političko nasilje u mirnodopskim državama nedvosmislen je pokazatelj nedemokratskih obilježja takvih društva. Oko socijalističke Jugoslavija razvidna je dvojba, jeli bila totalitarna ili po nekim tumačenjima „samo“ autoritarna država. Bez obzira na razlike u tumačenjima nesumnjivo je vlast bila nedemokratska, što znači da su u njoj bili dominantni oblici političkog nasilja nad neistomišljenicima, od čistog terora u poraću, do selektivne represije u desetljećima „liberalizacije“. Drugi svjetski rat uz to je zbog svog građanskog karaktera generirao i dugotrajne podjele u hrvatskom nacionalnom korpusu koje se i danas osjećaju i koje su dobrim dijelom i izvorišta različitih interpretacija i sjećanja na ta razdoblja, posebice Nezavisne Države Hrvatske i Socijalističke Republike Hrvatske/Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije. Na žalost takvih tendencija nije pošteđeni ni historiografija, premda je poglavito ona pozvana da da nepristranu interpretaciju. Uostalom, to je i na tragu rezolucija Vijeća Europe o osudi totalitarizama i nedemokratskih režima koja se u Hrvatskoj također tumači iz ideoloških rovova.

Projekt ima nekoliko ciljeva. Prvi je nastaviti istraživanja s internih institutskih projekata i projekta Hrvatske zaklade za znanost, koja su dobrim dijelom bila tek početna i koja su zapravo bila uvod u određenu problematiku. U svim tim istraživanjima političko nasilje i represija imali su bitno mjesto. Naša je nakana da unesemo više svijetla u pojedine segmente ove problematike, posebice političke i vojne povijesti, kao i odraz nasilja u svakodnevnom životu u državama koje su postojala od 1941. na teritoriju današnje Hrvatske i koje su u određenom razdoblju bile Hrvatska.

Drugi cilj je dobiti utemeljene rezultate za zainteresiranu javnosti jer je u medijskom i javnom prostoru o ovim temama postoje suprotstavljene kulture sjećanja koje se ne temelje na istraživačkim rezultatima. Istraživano razdoblje je, što ne treba zaboraviti razdoblje neslobodnih, totalitarnih ili autoritarnih država, a od 1991. do 1995. je i dio Hrvatske izložen jednom specifičnom okupacijskom sustavu u kojem je dominantan vid bio radikalni nacionalizam, odnosno šovinizama (premda je taj pojam dugoročno istjeran iz znanosti).

Treći cilj je okončati projekat s osvrtom na interpretacije tih razdoblja, kao i dominantne tokove u proučavanju od početka demokratske tranzicije. Takvih osvrta gotovo i nema, a smatrano da će biti od društvene koristi zbog učestalih i ostrašćenih polemika koje su odraz društvenih podjela iz prethodnih razdoblja.
Na koncu, četvrti i ne manje bitan cilj jest dati doprinos znanstvenoj vidljivosti Hrvatskog instituta za povijest.

Tijekom provedbe projekta planirana je izrada osam znanstvenih monografija, jednog zbornika radova i više od dvadeset znanstvenih članaka. Rezultati će biti javno predstavljeni kroz publikacije, predavanja, okrugle stolove i dostupne digitalne sadržaje.